…kad ne znaš otkud krenuti
Ponekad ljudi dođu bez nekog posebnog razloga. Jednostavno osjete da bi im godilo usporiti na par sati. Udahnuti malo dublje. Napraviti nešto lijepo za sebe. Život im je sasvim ok. Ili baš i nije. Nešto ih jednostavno vuče. Samo još ne znaju otkud krenuti. Ali znaju da žele malo lakše i dublje prodisati. Bolje spavati. Sretniji kročiti danom.
Zvučne masaže tu savršeno legnu.
Ne zahtijevaju ništa, nikakvu priču, objašnjenja ni cilj. Samo opuštanje, uranjanje u svoje dubine i ljepotu života…
Dođeš, upoznam te sa svojim curicama (tako zovem svoje zvučne zdjele), smjestiš se, ušuškam te. U mirnom prostoru studija ili, kad vrijeme dopušta i ako to želiš, vani, gdje se zvukovi zdjela isprepletu s crvkutom ptica, mirisom cvijeća i šuštanjem vjetra kroz krošnje.
I onda krene čarolija.
Zdjele se oglase i tijelo ih prepozna puno prije nego što ih misli uopće stignu analizirati. Dah se produbi. Ramena omekšaju. Vrijeme kao da uspori i poprimi neku sasvim drugačiju kvalitetu.
Um se na početku možda još malo vrpolji u pokušaju analize, no vrlo brzo skuži da mu je sasvim dobro i kad se opusti. Odmara na valovima zvuka.
A kad sve utihne, uz čaj ti poslužim još malo prostora i tišine iz koje možeš, ali ne moraš, izroniti. Bar ne odmah.