Njihova je ljubav bila savršena.
S neizmjernom radošću otvorila bi mu se kad bi se bacio na nju, raspršivši se u tisuće vještih jezika, zaigrano je prožimajući, prodirući sve dublje, sve finije i nježnije, preciznije. Pulsirala bi sa svakim njegovim gibanjem, svojim ritmom savršeno odgovarala na njegov, ponekad ga držeći malo čvršće, ne puštajući skroz da ode. Tek polako bi ga oslobodila kako bi se mogla prepustiti raskošnom osjećaju iščekivanja i njegovom sljedećem dodiru. Dodir mu nikad nije bio isti, a svaki pokret drugačiji od prethodnog. A ipak je slijedio savršen, iako nepredvidiv ritam, ekstatičan svirač flamenka. Znala je da je njegova moć golema, no nikad nije bila sigurnija do li u njegovom zagrljaju.
Nije čeznula za njime, niti je živjela u iščekivanju njegova dolaska. Znala je da će joj ga more, struje i plime… i njegova vlastita priroda uvijek vratiti.
Ništa nije bilo jednostavnije ili prirodnije od toga da je on preplavi, ni od njihovog savršenog spoja. U njemu je ona ostvarivala svoju pravu prirodu.
Svaki put kad bi ga primila, donio bi joj nove svjetove, nova šapate, nove užitke. Svaki put kad bi ga primila, vrijeme bi stalo.
Nije znala za vrijeme kad ga nije poznavala, kad ga nije voljela, kad je bila odvojena od njega.
Kad ga nije bilo, nikad ne bi u potpunosti otišao. Njegov je miris uvijek bio u njoj, na njoj, da je draži, usidrava, ako bi se na trenutak izgubila u mislima, u vremenu.
On je bio njen savršen, njen jedini mogući ljubavnik.
Njihova je ljubav bila savršena.
Svaki put kad bi se sreli drugačije bi ga pozdravila; ponekad bi se ciljano trljala o njega, a ponekad obeznanila od samog dodira. Radosno bi mu se otvorila, cijelog ga prihvatila, cijelim svojim bićem. Nesmotreno se mogao prepustiti njenoj nesmotrenoj raskoši.
Njena žeđ za njim nije imala granica; njegova želja da prodre do samog njenog bića bila je beskrajna. Bila je neutaživa, no ništa nije tražila. Nikad ne bi uspio u potpunosti istražiti njene labirinte; njena razigranost u otvaranju prema njemu bila je neiscrpna.
Uvijek mu je bila spremna služiti. No dok se misao formirala u njemu, znao je da je lažna. Nije služila nikome; čak nije bila u službi vlastitog užitka. Koji je ipak pohlepno uzimala iz njegovog. Užitak nije bio cilj koji su tražili. No nisu ga mogli izbjeći.
Bila je njegova svećenica i njegova božica. Klanjao joj se dok je ležala ničice pred njim.
Bila je njegova dostojna, njegova jedina moguća ljubavnica.